Reportaža
/
ČLAN AMSS 42 GODINE
Priča o jednom automobilu | Član AMSS 42 godine

Poverenje duže od četiri decenije

Uroš Dedić
24/3/2023
Reportaža
Istorija

„Zastava 101 B” iz 1979. pune 42 godine je u sistemu AMSS. Od prvog dana u vlasništvu je porodice Marković i prolazila je kroz razne dogodovštine – preživela je tri udesa i za sve ovo vreme samo dvaput završila na šlepu Auto-moto saveza, otkriva Novica Marković, ponosni vlasnik vremešnog „keca” i dugogodišnji član Auto-moto saveza Srbije

Nije neobično da ljudi čuvaju i paze svog ljubimca godinama, pa i decenijama, voze ga generacije iz porodice, čuvaju i održavaju. Ali, nije uobičajeno da je taj ljubimac decenijama „član” Auto-moto saveza, najpre Jugoslavije, a potom i Srbije, sve do dana današnjeg.  

– Moj deda je kupio automobil 1979. godine. Bio je to model „zastava 101 B”, nov automobil, i od tada je u našoj porodici. Čuvao ga je najpre moj deda, zatim moj otac, a nadam se da će i moji naslednici, koji se sada voze u njemu, nastaviti sa tom tradicijom. Jer, ovaj automobil opslužuje već četiri generacije Markovića, koje su sa njim do danas prevalile 280.000 kilometara, kaže Novica Marković.

Novica Marković je zahvalan sagovornik, koji ne samo da odlično poznaje istoriju porodičnog automobila već i istoriju fabrike automobila „Zastava” iz Kragujevca

– Da kucnem u drvo, nastavlja Novica priču, nije bilo mnogo potrebe za intervencijama na putu, za sve ovo vreme automobil se svega dva puta našao na šlepu službe Pomoć na putu AMSS. Ali je svih ovih decenija bio „osiguran” članskom kartom AMS i imao sigurnu pomoć na putu, radi svake eventualije. U starije neko vreme, dok su na „kečevima” u razvodniku paljena bila platinska dugmad, tada se malo više kvario, pa je i bilo intervencija iz žutog „stojadina” tadašnjeg Auto-moto saveza Jugoslavije, a majstori su obavezno u gepeku imali platinsko dugme i razvodnu kapu za „stojadina”, jer se to najčešće kvarilo.

U arhivi Markovića nalazi se i godišnjak Auto-moto saveza Jugoslavije
Priručnik, nalepnica i značka koji su dobijeni prilikom učlanjenja u AMSJ

Istorija ovog automobila je zanimljiva i bogata. Naime, od kada je kupljen prolazio je neke dogodovštine koje deluju gotovo neverovatno.

„Zastava 101” je kompletno sređena mehanički i limarijski te odlično služi vlasnika

– Nakon šestomesečnog čekanja na isporuku, dedi je stigao telegram da u roku od tri dana može da preuzme „slobodan” automobil na placu. Naravno, pre toga je izvršena kompletna uplata na račun Zastave. I tako je i bilo. Moji deda i otac su otišli da ga preuzmu. Deda je želeo isključivo crveni primerak i obavezno da bude sa okruglim farovima. Našli su nekoliko primeraka na placu AK „Kosmaj”. Kada su došli tamo, tata se odmah zaključao u automobilu dok deda ne završi kompletnu papirologiju sa prodavcima. Takva je jagma tada bila za „stojadina”... Desilo se da su se drugi kupci okupili baš oko našeg automobila i počeli da lupaju o krov, uz povike tati da izađe napolje. Sve je delovalo kao početak linčovanja. Srećom, ovaj „napad” je odbijen kada je obezbeđenje pomenute auto-kuće uverilo ostale da je automobil već prodat nama.  

Eto, tolika je pomama bila za „zastavom 101” te 1979. godine. Naš sagovornik otkriva još neke detalje o porodičnom ljubimcu...

– Sa našim „kecom” se putovalo u razne krajeve Srbije i tadašnje Jugoslavije, a putuje se i dan-danas. Ovaj automobil je aktivan u saobraćaju, ne spava u garaži. Tri puta je sticajem okolnosti pretrpeo oštećenja u saobraćajnim nezgodama, ali je svaki put uspešno popravljen i vraćen u pređašnje stanje.

Kao i svaki vremešni automobil i „kec” se u jednom trenutku „umorio” i počeo da posustaje. Vreme je učinilo svoje – karoseriju je zahvatila korozija, a i kilometri su umorili motor. Trapovi i kočnice su takođe dotrajali.

– U vreme kada sam napunio 18 godina razmišljali smo da ovaj automobil prodamo i da kupimo novu „zastavu”. Ja se sa time nisam složio, te sam izneo predlog da mi daju polovinu sume namenjene za kupovinu novog auta, koju bi iskoristio da u potpunosti vratim život našem automobilu. U to vreme nova „zastava 110” koštala je 4.000 evra, a ja sam naš uspeo da sredim od poda do krova za oko 2.100 evra. Urađena je generalna motora, kao i kompletna restauracija karoserije. Svi delovi koji su bili truli zamenjeni su novim – cele polu-stranice, sva vrata, hauba i zadnja greda koja je, inače, njihova „slaba tačka”. Usledili su dalji remonti – zamena svih elemenata trapova i zamena svih elemenata kočionog sistema.

Sa novim amortizerima i kočnicama, utegnute karoserije i repariranog motora, ovaj automobil se od tada vozi bez ikakvih problema. Nadamo se da će porodicu Marković služiti još mnogo godina, a i ukoliko iskrsne neki problem, svakako će ga lakše prebroditi uz članstvo u AMSS koje obezbeđuje besplatnu pomoć na putu.

ZASTAVA 101

„Zastava 101” je automobil koji se proizvodio po licenci Fiata. Prvi modeli izašli su iz kragujevačke fabrike 16. novembra 1971. godine, a proizvodnja je okončana 21. novembra 2008. Za to vreme plasirano je 1.045.000 „zastava 101”, plus 230.000 „zastava 128” koja je predstavljala drugu karoserijsku verziju sa četvora vrata i većim prtljažnikom. „Zastava 101” ne samo da je bila popularna u Jugoslaviji i Srbiji već i u inostranstvu, o čemu svedoči brojka o 228.000 izvezenih primeraka.
Fotografije: 
Luka Kulundžić