Mercedes-Benz W140: Superiornost devedesetih godina
Posmatrajući kraljevsku lozu prestižne S-klase vidimo da je model oznake W140 bio predstavnik treće generacije, a mnogima je do danas ostao na pijedestalu po pitanju harizme koju mu je davala masivna pojava i vrhunski kvalitet izrade.
Izvorno predstavljena 1972. godine, Mercedesova S-klasa je decenijama suvereno na samom vrhu klase ekskluzivnih limuzina. Iako sve svaka generacija može pohvaliti impresivnim karakteristikama, u krugovima entuzijasta je na prvom mestu samo jedan, čuveni „slon“.
Premda je u početku kritikovan zbog svojih ogromnih dimenzija i pozamašne mase, W140 je danas izuzetno cenjen kao moderni klasik zbog neprevaziđenog kvaliteta izrade i udobnosti koju ne mogu dostići ni mnoga vozilima savremenog doba.

Pogled u prošlost podseća da je model interne oznake W140 zvanično otkriven na Salonu automobila u Ženevi 1991. godine, zamenivši W126. Naslednik je odmah nakon premijere postao simbol luksuza kojem nisu odoleli najbogatiji ljudi sveta i privilegovani državnici koji su koristili blindirane verzije.
Dizajn je bio posledica epohe, pa se W140 isticao klasičnim, ravnim linijama i siluetom koja je postala imuna na vreme. Za taj zadatak u Štutgartu su odabrali čuveno ime, pa je za stil popularnog „slona“ bio zadužen Bruno Sacco, kome je asistirao perspektivni Olivier Baulay. Iako danas nije u fokusu priče, na platformi koju je koristio W140 Mercedes-Benz je nudio i prestižni kupe, kojem ćemo jednom prilikom posvetiti pažnju koju i zaslužuje…

Osim impresivne pojave, harizmatični W140 je promovisao i niz inovatnivnih rešenja; takozvana soft close vrata, dupla stakla koja su doprinela smanjenu buke i niz naprednih elektronskih sistema koji su bili u službi bezbednosti putnika. W140 je tako doneo na tržište sisteme ABS, ESP, BAS, ADS ali i bočne vazdušne jastuke, sigurnosne pojaseve s automatskim podešavanjem visine. Vozačima je na raspolaganju bio je i Auto Pilot System navigacije, kao i praktični Parktronic koji je olakšavao parkiranje.

Kada je u pitanju ponuda motora, W140 je bio dostupan sa nizom benzinskih i dizel pokretača. Oni su bili redni, sa šest cilindara ili u V rasporedu, sa 8 cilindara. Na vrhu je naravno bio V12, sa više od 400 konjskih snaga. Uz luksuz se podrazumevala ponuda automatskog menjača, ali je za klasičare uz bazni model Mercedes nudio i petostepeni manuelni menjač.

Uprkos prvoklasnom kvalitetu i dokazu da je inženjerski rad zaista put do savršenstva, „slon“ je bio oko 25 procenata skuplji od prethodnika, što je dovelo do tromog starta prodaje. Tajming je bio takođe bitan, jer je u sličnom periodu lansiran i Lexus LS, koji je pre svega na tržištu Severne Amerike, ali i u Japanu, preoteo veliki broj kupaca nemačkoj kompaniji. Kada se na to doda i recesija, ne čudi da W140 nije ispunio prodajna očekivanja.
{{related-post-1}}
Iako nije u potpunosti ispunio prodajne ciljeve, W140 se smatra jednim od najbolje napravljenih i najtrajnijih Mercedes-Benz automobila, pa su dobro očuvani primerci sa malom kilometražom i danas veoma traženi!
društvenim mrežama







.avif)



.avif)




.avif)
.avif)













